8. октобар 2012.

Hoćeš li biti tu?

Zaglavljena između misli i mogućnosti, dok mi ti zaklanjaš svaki kutak stvarnosti. Gde da idem? Koja strana je moj izlaz? Daleko odavde, ili bliže tebi? Pred očima sevaju iskre života, nečijeg tuđeg. Da nisi ti možda moj izlaz? Opet nemam gde da odem. Ovaj grad više nije moj i svaki pogled je tuđ i hladan. Ako odem, hoćeš li me čekati? Ako ostanem, hoćeš li i ti? Ti imaš tu moć da me čitaš kao otvorenu knjigu. Moraš da znaš koliko želim da prođem kroz sve ovo, da doprem do tebe. Moraš da znaš da sam zaista dobro, ali samo sa tobom. Suštino moja, ako odeš šta ostaje? Prah, pepeo i bol. Još gore - praznina. Možeš li da vidiš koliko te volim? Možeš li da shvatiš koliko želim da probam tvoju ljubav, kao najskuplju poslasticu? Volim te i trebaš mi i budi tu za mene, i nemoj da brineš, jer mene već nema.
Ti si jedina istina.
Zauvek.

Нема коментара:

Постави коментар